We’re not much of a climbers or hikers but we do enjoy outdoor life, especially if it involves drinking or eating 🙂
There was no food on top of Gaustatoppen but we decided to climb it to the top while visiting Rjukan. Oh how, how wrong we were.
Late May and beautiful warm weather does not mean the same climate condition at the sea level and in the mountains.
And have in mind that, with the elevation of 1883 meters, Gaustatoppen is the highest mountain in the county Vestfold og Telemark. That means, snow on top.
Sunny, warm day while approaching to Rjukan was promising for the hike, but driving closer to the starting point we saw a completely different picture.
Piles of snow alongside the road left us speechless and a young couple on the parking lot that we naively asked about the walking conditions must have thought we were complete idiots 🙂
With no real climbing footwear or skis, at 4pm and with the approximate ascend of four to five hours we smartly decided to hike some other time. Possibly, in the full Norwegian summer when the snow finally melts 🙂
Before heading back home, we took bunch of photos telling ourselves we will be back. Soon!
____________________________________________________________________________________________________________
OP OP NA GAUSTATOPP
Debeli i ja nismo neki veliki penjači ni planinari, ali volimo provesti slobodno vrijeme na zraku. Pogotovo ak se poslije fino papa i pije 🙂
Na Gaustatoppenu nije bilo nikakve hrane, njupali smo prije, ali smo svejedno odlučili protegnuti nogice do vrha. Oh, kako, KAKO smo bili u zabludi da će se to doista desiti.
To što je logika zdravog razuma nalagala da je kasni svibanj i sredina proljeća, lijepo i sunčano vrijeme u Oslu nije uopće značilo da je tako i na planini. Uglavnom nije, al što mi znamo.
Temperature i vremenski uvjeti su uglavnom malo drugačiji na višim elevacijama, a ništa drugačije nije ni bilo na Gaustatoppenu koja se s 1883 visine može pohvaliti titulom najviše planine u pokrajini Vestfold i Telemark.
Dok smo se približavali Rjukanu, cijelim putem nas je pratilo sunce, a postalo je i poprilično toplo u jednom trenutku. Sjajno pomislila sam, bit će lijepo za penjanje.
I onda smo se krenuli približavati planini i hrpe snijega uvjerile su me u suprotno.
Da ne spominjem mlađi par koji smo susreli na parkingu i koji smo upitali kakvi su uvijeti za hodanje. Oni su nas ljubazno upitali: ”Imate skije ili barem nepropusne nanožnice?” ”Hm, ne, baš”, i pogledali svoje bijedne cipele za hodanje. Debeli je čak bio u svakodnevnim hlačama. Oboje u vjetrovkama.
Ok, ništa, onda, opalit ćemo par fotki i vratit se na ljeto. Dogodine. Jedne godine 🙂
Bolje to nego glumiti Čehe na norveškoj planini!
