Our last meal of 2019. was nothing extravagant but we will sure remember it. š
When we planned our trip to Italy, weāve organized everything except the New Years celebration. We knew we will be in Modena at that time and that was more than enough for us. When the time arrived we realized that being all spontaneous left us with no dinner plans and that was not enough. š
Since we had to eat something, we called few restaurants but they were either full or not working for the Capodanno. As we were losing all hope on that, just to be sure we donāt starve to death we bought whole lot of dried meat, salamis, cheese, beer and lambrusco that we ate for breakfast the next morning as the fat gods of Italian food granted us three empty seats in a restaurant near by our airbnb.
Trattoria Pomposa is one of the traditional restaurants in Modena whose sister Michelin starred restaurant LāErba del Re was on our list, but somehow we missed it. LāErba del Re`sĀ Chef Luca Marchini plays in a creative way with traditional cuisine in his first restaurant but Trattoria Pomposa is pure tradition, so we were all happy and excited to get a table for dinner.
Many of the restaurant in the city, if not all of them, had a set menu with a set price and TrattoriaĀ Pomposa was no different. Fifty euros for a four course menu, 10 euros more if you go with wine as well. It was a perfect deal.
We arrived among the first around 8 pm and were seated in the corner with a view over the whole restaurant that had little over 50 seats. We had a perfect view over the tables and guests. People slowly started to arrive. Two couples in the early thirties were seated next to us. A family of four on the other side. Older couple a bit further away. Dressed casually or fancy everybody was welcomed and the two waitresses quickly got the hold of the rhythm. Not for very long, but hey, they tried. As long as we had food and wine on the table, we were fine. And we started with so much loved lambrusco, but this time the white one.
Fresh and bubbly it was a perfect pair with the platter of appetizers that consistent of culatello, prosciutto, mortadella, greppole with cottage cheese and calzagatti that we have tried for the first time.
Greppole are mantuan dialect for the ciccioli or pressed pork fat parts while calzagatti are prepared from a mixture of pan fried cooked cornmeal, beans, tomatoes and onions.
To help the digestion we were served quadrucci con āātenduraāāsoup as our first meal.
Looking at the plate we assumed that there was a shortage of the small square pasta for the soup as there was something else floating around. I think it was the stracciatella mix made of fresh eggs and grated Parmigiano Reggiano cheese broiled in a broth.
Next followed the classic green lasagne, my favorite that evening.
The main dishes were chicken baked in a wood oven with potatoes and finally to try,Ā cotechino with lentils.
We have searched and searched for this dish that was on every list to try while in Emilia-Romagna.
Cotechino is a large pork sausage made of rind, pork meat (usually of secondary choice), and fat mixed with salt and spices that requires long and slow cooking on a low heat. The name comes from cotica (rind), but depending on the area, it can have a different name.
According to the tradition, it is served with lentils on New Year’s Eve, because lentils, due to their shape, are ‘credited’ to bring money for the coming year. So far, that has proven wrong because 2020 is going to be money-less like our wine glasses by the end of the dinner š
But if even one month of the year is sweet and creamy as the panettone with mascarpone dessert I would be happy to do it all over again. The dinner, I mean š
Happy rest of the 2020!
__________________________________________________________________________________________________________________________
POSLJEDNJA VEÄERA 2019.
NaÅ” posljednji obrok u 2019. definitivno nije bio niÅ”ta ekstravagantno ni posebno, ali sigurna sam da Äemo ga se dugo dugo sjeÄati. Mislim, prijatelji, Italija i talijanska klopaā¦Å”to vam viÅ”e treba?
Prilikom planiranja putovanja u Italiju, organizirali smo sve osim novogodiÅ”nje proslave. Znali smo da Äemo biti u Modeni u to vrijeme i to nam je bilo dovoljno. Kad se vrijeme proslave približilo shvatili smo da prilikom naÅ”e spontanosti nismo imali nikakve planove za veÄeru. I to nam nije bilo ni malo dovoljno.
Obzirom da smo, ipak, trebali neÅ”to jesti nazvali smo nekoliko restorana koji su nam bili na popisu za posjet. Dio je bio ili zatvoren za praznike/ proslavu ili su veÄ bili debelo popunjeni. Da ne bi ostali kratkih rukava, Äitaj: gladni sirotani, kupili smo neÅ”to suhomesnatih proizvoda, sira, pive i lambrusca koje smo pojeli sutradan jer su nam se debeli bogovi talijanske hrane nasmijeÅ”ili i ustupili tri slobodna mjesta u restoranu tik do naÅ”eg smjeÅ”taja.
Trattoria Pomposa je jedan od tradicionalnih restorana u Modeni, Äiji je sestrinski restoran ovjenÄan Michelinovim zvjezdicama, LāErba del Re, koji je bio na naÅ”em popisu ali nam je nekako promaknuo. Glavni chef iz restorana koji se na kreativan naÄin igra tradicionalnom kuhinjom smiÅ”lja jelovnik i za Pomposu tako da smo to shvatili kao dostatnu zamjenu.
Velik broj restorana, ako ne i svi, imaju poseban veÄ predodreÄeni jelovnik za novogodiÅ”nju veÄer i Pomposa nije bila niÅ”ta drugaÄija po tom pitanju. Pedeset eura za Äetiri slijeda ali Å”est tanjura, Å”ezdeset ako uzimate i popratna vina. Kava i voda ukljuÄeni u neograniÄenim koliÄinama. Prodano.
NaÅ” trojac stigao je meÄu prvim gostima veÄ oko osam naveÄer i ljubazne konobarice posjele su nas za mali stol u kutu gdje smo imali odliÄan pogled na cijeli restoran koji broji sve skupa možda pedesetak sjedeÄih mjesta.
Ljudi su polako pristizali kako nam je stigla voda na stol. Dva para sjela su preko puta nas, dok je pored nas stigao par s dvoje male djece. Malo dalje sjeo je stariji par. Ljudi su bili obuÄeni u sveÄanu veÄernju odjeÄu ili su se odluÄili za ležerniju opciju. Sve su nas ugostile dvije konobarice koje su se trudile imati sve pod kontrolom. Brzo im je to izmaknulo iz ruku. Ali nitko se nije bunio. Ekipa se dobro zabavljala i to se vidjelo na njima. Jelo se polako, pilo se puno.
A veÄer se otvorila s bijelim lambruskom.
Lagano, pjenuŔavo, ugodno na nepcu, sjajno se iŔlo uz prvi slijed; predjelo sastavljeno od suhomesnatih proizvoda.
Culatello, prŔut, mortadella, greppole sa svježim kravljim sirom i calzagattijima koje smo probali po prvi puta.
Greppole su Ävarci na mantovanskom dijalektu, a radi se o stijeÅ”njenim komadiÄima svinjskog sala upakiranim kao kebab te se tako i režu, kao svaki suhomesnati proizvod; tanko.
Calzagatti se rade od kuhane smjese kukuruznog braÅ”na, graha, rajÄica i luka, te se potom peku na tavi.
Nakon Ävrstog predjela, prvo jelo bila je okrepljujuÄa juhica s malim kvadratiÄima tjestenine te stracciatella dodatkom spravljenim od svježih jaja i ribanog parmigiana. Vjerojatno im je ponestalo tjestenine pa su ubacili i to š
Nakon juhe stigle su zelene lazanje, moj favorit veÄeri i peÄeno pileĀ s krumpirom. Klasika.
Pilo se crveno vino i guŔtalo u svakom zalogaju.
Od svih jela na jelovniku jedino Å”to do sada joÅ” nismo probali bila je cotechino kobasica s leÄom i baÅ” smo joj se obradovali. Debeli pogotovo. Malo je previÅ”e za moj istanÄani ukus.
Radi se naime o velikoj kuhanoj kobasici spravljenoj od svinjskog mesa, kože i masti pomijeÅ”ano sa solju i zaÄinima. Radi se o niÅ”ta posebnom proizvodu, ali bitno je da se dugo i polako kuha da dobije na mekoÄi i gotovo ljepljivoj teksturi.Ā Prema tradiciji cotechino s leÄom poslužuje se za novogodiÅ”nju veÄeru jer oblik leÄe podsjeÄa na oblik novca, Å”to simbolizira bogatsvo i prosperitet u narednoj godini.
Sad znamo da niÅ”ta od toga, jer nas je corona pokorila veÄ u prvim mjesecima 2020., ali ako ostatak godine bude sladak kao panettone s mascarponeom kojeg smo dobili za desert, mi Äemo biti i viÅ”e nego zadovoljni.
Sve najbolje u ostatku 2020.! Dok je prijatelja i dobre hrane sve Äe biti ok š