Sitting in one place has never been our thing, so while in Ligurian capital, I have decided to explore the surroundings of Genoa. The ride along Mar Ligure was our travel route, but the goal was something else that I will touch in my next post. For now, a bit about tongue twisting town in Savone province; Laigueglia.

On a brisk Tuesday morning, we got up rather early to get some breakfast, coffee and digestive before hopping on a local train from Genova to Laigueglia, via Savona.

The two and a half ride with a changing stop at Savona was a pleasant one, especially when the coastline appeared. It was so calming.

Laigueglia is a small beach resort in western Liguria with a population less than 2000 people. But that doubles in the summer time when Italians decide to spend their holidays at home rather than traveling somewhere else.

The narrow coastal strip in Italy between the Ligurian Sea and the mountain chain formed by the Maritime Alps and the Apennines, known as the Italian Riviera, is one of the favorite vacation spots for Italians and tourists from other countries.

Thanks to its mild climate and picturesque fishing villages with good food and relaxed way of life, the Riviera has been popular even among British romantic poets, like Byron and Percy Shelley.

Since we made a visit during winter, there was not much to do or see. Even the weather was not promising in the beginning, but after quick aperol break and as the day went further, the sun finally decided to show up and bring out all the beauty of the Ligurian coast.

______________________________________________________________________________________________________________________

 

LAIGUEGLIA

Drviti na jednom mjestu nikad nije bio naš đir, tako dok smo bili u posjetu Liguriji odlučili smo istražiti okolicu Đenove. Vožnja duž obale Ligurskog mora bila je naša ruta, ali nikako naš konačan cilj. O tome u mom sljedećem tekstu. Za sad, samo malo opisa i puno slikica iz gradića neobičnog imena u Savonskoj provinciji. Laigvelja ili Laigueglia na talijanskom.

U svježe jutarnje jutro dana utorka ustali smo se ranije nego smo to htjeli, doručkovali u lokalnoj pekari, popili kavu, diđestiv i slatko u obližnjoj slastičarni i ukrcali se na lokalni vlak s Brinjole stanice.

Dva i pol sata vožnje do Laigvelje s presjedanjem u Savoni je protekao u času, pogotovo kad smo se dokopali mora. Divota!

More nas uvijek smiri, a ima neka posebna čar u zimskom ugođaju plavo sive vodene površine i šuma valova.

Laigvelja je mali obalni gradić, nešto kao naša Opatija, s populacijom manjom od 2000 ljudi. Zimi. Naravno da se to ljeti udesetostruči kad horde Talijana i ostalih Europljana nahrupi na obalu.

Uski dio obalnog pojasa između Ligurskog mora i planinskog lanca Alpi i Apenina, poznatiji pod imenom Talijanska rivijera, jedan je od omiljenih odmorišta kako lokalaca tako i posjetitelja iz drugih zemalja.

Zahvaljujući blagoj klimi i slikovitim ribarskim mjestašcima gdje se može dobro pojesti, još bolje popiti i opustiti, boravak na Rivijeri je bio drag još britanskim romantičnim pjesnicima poput Bajrona ili Šelija.

Obzirom da smo mi Laigvelju posjetiti usred zime, znači van sezone, nije bilo puno toga za okusiti ili iskusiti. Većina restorana je na odmoru, ali ogrebli smo se za par aperolčića i malo meze. Sasvim dovoljno da nas ugrije dok to nije učinilo samo sunce kad s ekonačno pojavilo iza oblaka i pokazalo svu raskoš ligurske obale.