A typical Norwegian thing is brunost or brown cheese!

Brunost is made by boiling a mixture of milk, cream, and whey carefully for several hours so that the water evaporates. The heat turns the milk sugars into caramel, which gives the cheese its characteristic brown color and sweetness.

A recent archaeological find in central Jutland has determined that a cheese residue on pottery from circa 650 B.C. is probably a type of brunost cheese.

The modern production of brown cheese is attributed to the milkmaid Anne Hov from the rural valley of Gudbrandsdalen. Back in the second half of the 19^th century, Gudbrandsdalen was suffering economically and the times were hard. While working at the mountain farm Anne came up with the idea of adding cream to the whey when boiling, and to boil down the liquid until the fluid content was reduced to less than 80 percent. The result was fattier, more cheese-like product. She called it feitost or fat cheese but the name later changed into fløtemysost or cream whey cheese.

 Anne Hov

It didn’t take long for the new product to become popular, so Ann’s next move was to combine a bit of goat milk.

The cheese today bears the name after the valley and it’s one of the best selling brown cheeses.

The majority of the people describes it as ”unusual” which is not so unusual as the cheese can’t be seen as the real cheese. The taste is very similar to peanut butter or a fudge if we’re speaking of the goat brown cheese. You either love it or hate it or grow to it like me. I had a block of brunost that it took me several months to finish it because I didn’t like it at first but when I decided to eat it, instead of throwing it, I LOVED IT. And I still love it.

I have it for breakfast with piece of sweet bread with jam so it taste like peanut butter jelly.

Since the cheese contains high amounts of calcium, proteins and vitamin B, as well as Iodine so it’s very popular among Norwegians that eat their brunost with crackers or toast, or even waffles.

Either way you have it, it’s delicious! Can’t wait for my friends to try it 🙂

BRUNOST

Brunost ili smeđi sir nešto je tipično norveško, nešto što prvo ponudim gostima kad nas posjete.

Smeđi sir pravi se od mliječne sirutke, kravlje ili kozje, tako što se sirutka zagrijava na laganoj vatri dok voda ne ispari, a mliječni se šećeri karameliziraju dajući smeđu boju i slatkasti okus konačnom produktu. Ovakav način očuvanja mliječnog nusproizvoda poznat je od davnina u skandinavskim zemljama.

Nedavni arheološki nalazi s Jyllanda, poluotoka na sjeveru Europe, svjedoče o postojanju smeđeg sira još 650. godine prije Krista, no tek unazad stotinjak godina smeđi sir se usirio u norveškoj kulturi.

Suvremena proizvodnja smeđeg sira povezana je s mljekaricoma Anne Hov iz Gudbrandsdalen doline, nešto sjeverozapadno od Osla. Područje je pretrpjelo značajne ekonomske gubitke za vrijeme druge polovice 19. stoljeća i stanovništvo se snalazilo na sve moguće načine. Anne je došla na ideju dodati malo vrhnja u sirutku za vrijeme kuhanja dok voda nije isparila iz tekućine i dok smjesa nije postala gusta, kremasta masa. Proizvod je isprva nazvan ”masni sir”, da bi kasnije bio poznat kao ”kremasti sir od sirutke”.

Nije trebalo puno pa da kremasti sir od sirutke postane hit, a Anna počne s većom proizvodnjom. Sljedeći korak bio joj je pomiješati malo kozjeg mlijeka za bolji okus.
Sir danas nosi naziv po dolini i jedan je od prodavanijih vrsta smeđeg sira.

Okus smeđeg sira može se opisati kao maslac od kikirikija i najbolje ide uz nekakav pekmez. Meni je trebalo više od pola godine da ga zavolim. Kupila sam veliki blok od pola kile, koji sam načela i ostavila u hladnjaku jer mi nije bio nešto. Nakon nekog vremena, kad je sir već počeo dobivati zelenu boju, odlučila sam ga pojesti jer hrana se ne baca. I od tad ga ne prestajem jesti. Najčešće za doručak na komadu slatkog kruha s pekmezom od nekog bobičastog voća.

Sir je bogat kalcijem, proteinima, vitaminom B i jodom što ga čini ne samo finim nego i zdravim. Ovdje ga svi jedu, na krekerima, vaflima, samog ili u kombinaciji s vrhnjem i pekmezom. Opcija je nebrojeno kao i reakcija na ovu, tipično norvešku, deliciju.

Tko mi slijedeći dođe u goste, ne vraća se bez da ga proba 🙂

fun fact / Prije šest godina u tunelu u Tysfjordu zapalio se kamion pun smeđeg kozjeg sira, nekih 27 tona,. Temperaturu je dodatno povećala ogromna količina mliječnog proizvoda punog mast ii šećera tako da su vatrogasci bili u nemogućnosti prići mjestu nesreće. Trajalo je to neka četiri dana, dok sve nije izgorilo. Tunel je teško oštećen, reparacija je trajala mjesecima, ali srećom nitko nije stradao. Osim sira.