If I’m not counting a walk by the river Akerselva or downhill the Ekebergparken it took us more than a year to go hiking in the woods.
Since the summer season has slowly died and we both have free Sundays, I decided it was time for us to go into the woods. I have seen some photos of the Kolsåstoppen so that was our beginning point.
Kolsåstoppen is a popular hiking destination well-known for its spectacular panoramic views of Oslo, Bærum, and the Oslo Fjord. It’s some 40 minutes drive with public transportation from city center so that makes it accessible hiking route for locals or even tourist during the spring or summer.
Given the beautiful autumn colors in the city I thought the scenery in the woods would be even more attractive. I wasn’t wrong. I mean, even Claude Monet was fascinated by Norwegian nature when he spend the winter in Oslo in 1895.
The day was sunny and dry, perfect for a couple of hours hike and my favorite company decided to join me so I took advantage of him taking some photos. Definitely a day to remember!
NA SLEME NA SLEME…
…dobro ne baš na Sljeme, al’ na brdo iznad grada 🙂
Osim šetnje po Ekebergparku ili uz rijeku Akerselvu, Debeli i ja nismo bili nešto pretjerano aktivni od kad sam se doselila. Poslovi su nam takvi da jedno hoda pola dana po gradu, a drugo stoji na mjestu tako da svaki slobodan trenutak skupa provedemo ležeći i jedući.
No, kako je sezona lagano minula i nedjelje su nam se oslobodile, odlučila sam nas malo aktivirati. Za početak sam si olakšala budžet i kupila adekvatnu opremu, a onda sam nagovorila Debelog i izlet je mogao početi.
Vrijeme je bilo savršeno za hodanje, sunčano i suho, a priroda predivna.
Brdo Kolsås omiljeno je izletište za planinare i penjače te brojne povremene izletnike. Čak je i Monet bio opsjednut norveškom prirodom za vrijeme svog boravka u Norveškoj kad je nastalo nekoliko crteža brda Kolsås.
Vrh brda se nalazi na cc 340 metara nadmorske visine što je nekih sat i petnaest laganog uspona od podnožja i milijun fotografija usput.
Penjali smo se po stazi, silazili niz stepenice, prošli pored jezera, sreli brdo ljudi i došli do vrha na kojem je bilo, valjda, više ljudi nego dolje u gradu. Djeca, starci, obitelji, pasi….sve je bilo gore, a falio je samo grah s kobasicama kako je Debeli primijetio. 🙂
